Izdvojeno

Sahara je nekad bila zelena i puna života, gdje je sve to nestalo?

Kada ljudima spomenete pustinju sigurno im prvo na pamet padne Sahara i njene pješčane dine, Sunce koje prži i skrivene oaze. Ali prije 11.000 godina, ona nije bila ni nalik tome. Ova pustinja u sjevernom dijelu Afrike nekada je bila zelena i puna života. Imala je jezera, rijeke, pašnjake, čak i šume. Gdje je sve to nestalo?
Arheolog Dejvid Rajt smatra da su ljudi i njihove koze započeli ovu veliku ekološku transformaciju. U studiji u časopisu “Frontiers in Earth Science” on se bavi ovim pitanjem koje godinama zadaje muke arheolozima i paleoekolozima.

Sahara je već dugo podložna smjenama vlažnosti i suše. Ove fluktuacije prouzrokuje nagib Zemljine ose koja utiče na ugao pod kojim sunčevo zračenje prodire kroz atmosferu. Kroz historiju naše planete, u određenim intervalima, od Sunca dolazi više energije tokom sezone monsuna u zapadnoj Africi i tokom perioda vlažnosti padne više kiše na sjevernu teritoriju kontinenta.

Opštepoznato je da usljed povećanih padavina, područje ozeleni i ima više rijeka i jezera. Ali u periodu od prije 8.000 i 4.500 godina, nešto čudno se dogodilo: prijelaz sa vlažnog na sušni period dogodio se mnogo brže što se ne može objasniti samo orbitskom procesijom. To je dovelo do nastanka pustinje kakva je danas.

Dok je Tajt pažljivo istraživao arheološke i ekološke podatke (uglavnom sedimentna jezgra i polen) primijetio je određeni šablon. Tamo gdje su arheološki podaci ukazivali na prisustvo pastira i njihovih domaćih životinja očigledna je promjena vrsta i rasprostranjenosti biljaka. Čini se da svaki put kada su ljudi i njihove koze “tumarali” pašnjacima oni su za sobom ostavljali pustoš.

“Prekomjernom ispašom smanjivali su atmosfersku vlažnost jer biljke proizvode vlagu koja proizvodi oblake”, kaže Vrajt. On smatra da je ovo prouzrokovalo kraj vlažnih perioda više nego orbitalne promjene. Ti davnašnji nomadi vjerovatno su koristili i vatru za uklanjanje rastinja što je ubrzalo proces pretvaranja u pustinju.

Važno je napomenuti da bi se Sahara svakako pretvorila u pustinju, tvrdi Džesika Tirnej, profesorka geoloških nauka sa univerziteta u Arizoni. Ona smatra da nisu samo ljudi imali tolikog udjela u transformaciji pašnjaka u pustinju.

Umjesto toga, krivac može biti stara vegetacija i promjene u količini zemljinog praha. “U početku su nastale spore promjene u Zemljinoj orbiti što je uticalo na smanjenje monsuna u zapadnoj Africi”, kaže Tirnej. “I onda se i promjena iz pustinje u vegetaciju usporile. A onda se u nekom trenutku ta prekretnica ubrzala.”

Teško je odrediti šta je promijenilo ovaj sistem jer je sve usko povezano. Da li su klimatske promjene nastale usljed djelovanja ljudi ili obrnuto? Tirnej je zaintrigirana Rajtovim istraživanjem i smatra da tu temu treba istražiti.

“Potrebno je izbušiti korita isušenih jezera u Sahari i ispitati polen i sjeme što nam može odgonetnuti zašto se tempo klimatskih promjena sa kraja afričkog vlažnog perioda ne podudara sa orbitnim vremenskim skalama i nepravilan je širom sjeverne Afrike”, smatra ona.

Jedno je sigurno: ljudski rod ima najveći uticaj na cijeli ekološki izgled Zemlje i neke promjene mogu biti dobre po nas, a neke predstavljaju ozbiljnu prijetnju dugoročnom opstanku na ovoj planeti.

Newsweek/Foto: Ilustracija; Autor: Pixabay

Popularno

To Top