Izdvojeno

Policajci logorašima ulaze u kuće i UZIMAJU stvari koje su za prodaju, čak i stoku

“Čini mi se da su sad teža vremena nego i onda jer toliko godina poslije rata nama na tužbu dolaze sudski troškovi. Meni je od opštinskog pravobranilaštva došlo da platim 2700 KM a od Osnovnog suda Banja Luka negdje oko 5.500 KM. Nisam jedini, i govorim u ime desetine hiljada logoraša kojima se ovo dešava. U entitetu RS se nažalost moram to reći dešava novi genocid jer naplate se vrše tako što sudski policajci ulaze u kuće i uzimaju stvari koje su za prodaju, čak i stoku vade iz štala, dok je u federalnom dijelu nešto drugačije. Nama dolaze administrativne zabrane i ljudi su na slomu živaca, kaže Mirsad Gavranović bivši logoraš logora Batkovići kod Bijeljine u kojem je proveo 5 mjeseci i 23 dana.

-Logoraši od mene traže pomoć a ja im samo mogu reći da ova nepravda od Ustavnog suda koji je donio odluku na našu štetu će se promijeniti u našu korist – dodaje Gavranović.

Profesor na Pravnom fakultetu u Tuzli, Zlatan Begić smatra da se radi potpuno neprihvatljvoj praksi i odluci Ustavnog suda, kojom se uskraćuju prava žrtava.

“Za ovakvo stanje nisu krive entitetske institucije nego konkretne odluke Ustavnog suda BiH. Zahvaljući veoma diskutabilnoj praksi Ustavnog suda BiH, velikom broju žrtava najtežih zločina, počinjenih za vrijeme rata onemogućena je pravda pred domaćim pravosudnim institucijama i u vlastitoj zemlji. Riječ je o potpuno neprihvatljivoj praksi, odnosno konkretnim odlukama Ustavnog suda BiH kojima je de facto i de jure uz neviđene pravne akrobacije onemogućeno pravo žrtava genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti na naknadu štete nastale izvršenjem najtežih krivičnih djela. Time je dodatno i po drugi put povrijeđeno dostojanstvo žrtava, ovaj put od strane institucija vlastite države”, smatra Begić.

“Povreda se sastoji u sljedećem; Na prvom mjestu država BiH,odnosno entiteti nikada nisu donijeli posebne zakone kojima bi utvrdili način naknade štete za žrtve genocida i drugih zločina počinjenih za vrijeme rata. Pri takvoj situaciji žrtve su bile prinuđene na pokretnje postupaka pred redovnim sudovima za naknadu štete koju su pretrpili izvršenjem navedenih krivičnih djela. U tim postupcima redovni sudovi primjenjivali su odredbe važećeg zakona o obligacionim odnosima kojim rok zastare za naknadu štete koja je nastala izvršenjem ovih krivičnih djela vezuje za rok zastare krivičnog gonjenja za krivično djelo čiojim izvršenjem je nastala šteta”, pojašnjava Begić.

Begić naglašava da naplata odštete ne može zastariti pošto prethodno po međunarodnom pravu ne postoji zastara za zločine genocida, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.

“Budući da po međunarodnom i unutrašnjem pravu krivično gonjenja za krivično djelo genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina nikada ne može da zastari, savim je jasno da ne može zastariti ni zahtjev za naknadu štete. Tu na scenu stupa Ustavni sud BiH koji svojim odluka potpuno eleminiše iz primjene navedene zakonske odredbe. Na prvom mjestu, Ustavni sud je tuženoj strani što su u tim slučajevima entiteti, Republika Srpska i Federacija BiH, izvan bilo kakve pravne logike dodjeluje status apelantice i time mogućnost da se pojavi u sporu u kojem zahtjeva zaštitu prava garantvanih Ustavom i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda”, ocjenio je Begić

Zahvaljujući ovome, smatra Begić, redovni sudovi redovno presuđuju u korist Republike Srpske ali i Federacije BiH uz obavezu naknade sudskih troškova na teret žrtva genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.

“U RS-u se već započelo sa pljendibom imovine, izvršenjima na platu onima koji su u radnom odnosu, a značajno je naglasati da je takva odluka donosena jednoglasno, odlukom svih domaćih sudaca BiH a to se sve događa u vrijeme dok se traži pravda za žrtve pred međunarodnum sudovima a istovremeno se pred domaćim pravosuđem onemogućava zadovoljene žrtva uz propisivanje besramno visokih sudskih troškova”, zaključio je Begić.

Vijesti

Popularno

To Top