Izdvojeno

Zašto naše ulice ne bi trebale nositi ime po Titu

Države Rumunija, Njemačka ili Čile su prihvatile historijske činjenice i službeno se odrekle totalitarnih režima iz svoje historije. U navedenim državama danas sigurno nećete naći Ceausescuov trg ili ulicu, Hitlerove trgove, ili trgove koji nose Pinochetovo ime.

U Bosni i Hercegovini, međutim, brojni utjecajni ljudi još uvijek kroz medije nameću vlastitu viziju kulturno-ekonomskog komunističkog nasljeđa SFRJ. Na ruku im ide nezadovoljstvo današnjim stanjem u državi.

No, to što sadašnje stanje nije dobro, uopće ne znači da ranije stanje jeste bilo dobro i da mu se treba vraćati i žaliti za njim. To znači da sadašnje stanje treba mijenjati na bolje, uz jasnu svijest o vlastitoj odgovornosti.

Činjenice su neumoljive i nemaju previše brige za nečije subjektivne osjećaje i ideologije.

Postoji čitav niz objektivnih razloga zašto naši gradovi ne bi trebali imati ulice i trgove sa Titovim imenom. Evo nekoliko:

– Tito je bio totalitarni vladar koji je došao na vlast nedemokratskim putem,

– Nije dozvolio osnivanje nekomunističkih političkih stranaka ili višestranačke izbore, a poput drugih Velikih Vođa (SSSR, Sjeverna Koreja, Zimbabve, itd.) proglašen je doživotnim predsjednikom SFRJ,

– Njegova vlast je bila apsolutistička, nije dolazila od naroda i imao je apsolutnu moć,

– Progonio je ljude koji su se javno usprotivili njegovoj politici, ne samo nacionaliste. (Progoni su popustili kada se režim toliko učvrstio da više niko nije mogao da ga ugrozi).

– Njegova je vlast vršila sistemsku indoktrinaciju djece i mladih kroz obrazovni sistem. Prisjetimo se takmičenja “Titovim stazama revolucije”, ili “štafete mladosti”, ultimativnog čina pokoravanja Vođi.

– Gušio je mnoge lične i ekonomske slobode dok je njegova ekonomska politika zaduživanja dovela državu do krize. Privid blagostanja kratko je trajao: dvije-tri godine nakon njegove smrti.

– Odbio je potpisati Opću deklaraciju o pravima čovjeka, usvojenu i proklamiranu rezolucijom Generalne Skupštine UN 1948. U trenutku svog raspada, SFRJ je bila jedna od svega 4 države svijeta koje tu deklaraciju nisu potpisale.

– Brojna međunarodna istraživanja i liste svjetskih diktatora obavezno sadrže i njegovo ime. To je odgovor na maglu međunarodne “podrške i poštovanja” Titovog lika i djela.

Moglo bi se tome dodati i još koječega, poput (tzv. dobrovoljnih) radnih akcija, partijske poslovne politike, crvenih knjižica, zločina UDBA-e, itd.

Na kraju, to što neke naše ulice nose imena fašista ili ratnih zločinaca ne znači da mogu i treba da nose imena diktatora, već da se treba boriti i protiv jednih i drugih i trećih.

Vakat.ba

Popularno

To Top