Izdvojeno

UZBUNA Otapaju se smrtonosne bakterije stare milione godina

BBC je zapravo još bio i nevjerovatno blag u opisu starosti leda koji se otapa usljed klimatskih promjena. “Hiljade godina”, napisali su, a zapravo se u Sibiru otapa permafrost star i desetine hiljada godina – dubokom permafrostu na Aljasci bilo je potrebno pola miliona godina da nastane.

Sav taj led tokom tih hiljada i desetaka hiljada godina u sebi je zarobljavao i životinje – od mamuta do vjeverica – ali i mikrobe.

Permafrost

I odjednom se čovječanstvo našlo u situaciji da u svijetu, u kojem ionako vrlo nerazumno vodi bitku protiv bakterija antibioticima, a viruse tek dešifrira na nivou DNK, odjednom registrira najezdu pretpovijesnih sojeva i bakterija i virusa, patogene pred kojima današnje vrste i životinja i biljaka često nemaju baš nikakvu razvijenu odbranu.

Prošle godine 12-godišnji dječak iz Sibira umro je uslijed antraksa. Još 20 ih je završilo u bolnici. Smatra se da se antraks oslobodio iz trupla soba, uginulog prije 75 godina, koji se tog ljeta otopio iz permafrosta koji se ubrzano povlači. I odjednom, agencije su diljem svijeta objavile šokantne snimke o misterioznoj nagloj smrti 2000 sobova koji su pasli uokolo.

Otapanje permafrosta do dubine od pola metra svakog ljeta nije neobična pojava. Međutim, Zemlja se ubrzano zagrijava usljed stakleničkih plinova, najviše CO2 i sada se otapa led iz doba kad su svijetom kročile mnoge životinje kojih danas više niti nema.

A u tom ledu ostali su sačuvani virusi i bakterije kadri preživjeti možda i milione godina. Klimatske promjene otapanjem permafrosta moguće da nam otvaraju Pandorinu kutiju kojekakvih bolesti.

Ima još i gorih vijesti. Permafrost se ponajviše nalazi u arktičkom polarnom krugu, a upravo to područje Zemlje najbrže se zagrijava; čak i triput brže od prosjeka brzine zagrijavanja ostatka planeta.

“Permafrost je odlično okruženje za očuvanje mikroba i virusa; hladno je, nema kisika, mračno je”, objasnio je za BBC Jean-Michel Claverie, mikrobiolog sa Sveučilišta Aix-Marseille, opisujući kako se odjednom epidemije iz prošlosti mogu nastaviti danas. A tek novija povijest… Samo početkom 20. stoljeća uginulo je oko milion sobova od antraksa. Tako ogromnu količinu trupala ljudi nisu stigli kopati preduboko i danas je odjednom otapanju izloženo oko 7000 takvih mjesta po sjeveru Rusije. Pa da je to sve…

Stoljećima su se i ljudi i životinje kopali u permafrost. Tako se dogodilo da je prije 10 godina u jednoj masovnoj grobnici u tundri u Aljasci pronađen netaknut virus španske gripe koja je poharala svijet 1918. Iz Sibira nije nezamislivo da vrebaju i velike boginje, bubonska kuga.
Studija ruskih naučnika iz 2011. upozorava da nam usljed klimatskih promjena na takav način moguće prijeti sva sila smrtonosnih zaraza iz 18. i 19. stoljeća. Pa i ranije. U 1890-ima Sibirom su se širile velike boginje koje su tada pobile čak 40 posto stanovništva jednog grada na rijeci Kolyma koja danas počinje ispirati svoje donedavno zaleđene obale na kojima su u permafrost pokopane žrtve bolesti.

Naučnici iz Novosibirska u 90-ima su ispitivali ostatke ljudi iz kamenog doba u Gornjem Altaju. Testirali su i tijela iz 19. stoljeća i na njima karakteristične tragove velikih boginja, te fragmente DNK smrtonosnog virusa.

U studiji iz 2005. NASA je uspješno vratila u život bakteriju koja je na Aljasci bila zamrznuta 32.000 godina. Tada su tamo još živjeli vunasti mamuti. Dvije godine poslije naučnicima je uspjelo u život vratiti bakteriju staru osam miliona godina iz glečera u dolini Beacon and Mullins na Antarktici. U istoj studiji bakterija je pronađena kako se oslobađa iz leda starog 100.000 godina. E, da, i Antarktik se na jednom svom dijelu također ubrzano otapa.

Tetanus, botulizam, što se tiče bakterija, u stanju su preživjeti zahvaljujući svojim sporama.
2014. naučnici su pronašli virus koji se otopio iz permafrosta starog 30.000 godina. Riječ je bila o tako velikim virusima da su se mogli vidjeti običnim mikroskopom. Istog trenutka postali su zarazni. Srećom, pa je ispalo da napadaju samo jednostanične organizme, amebe.

Najblesavije od svega je to što za povratak opasnih mikroorganizama iz povijesti ili i prapovijesti nisu neophodne niti klimatske promjene. Dovoljno je već to što se Sibir i Aljaska, Arktik uopće, sve brže rudno iscrpljuju, što se kroz njihovu površinu i dubine buše rudnici i traži nafta. Odjednom više nije nemoguće da zakačimo kakvu infekciju koja je prije desetaka hiljada godina ubijala, primjerice, neandertalce.

Claverie je 2014. otkrio herpes iz pretpovijesti. NASA je 2017. u kristalima iz Kristalne pećine u Meksiku pronašla bakterije stare od 10 do 50 hiljada godina koje su bile zarobljene u kristalima minerala selenita. I čim su se oslobodile, odmah su se stale razmnožavati.

U pećini Lechuguilla u Novom Meksiku na dubini od 300 metara naučnici su otkrili bakterije koji se tamo nalaze već četiri miliona godina. Vodi je da bi samo prodrla do njih potrebno čak 10.000 godina. A opet se dogodilo da su ti mikrobi, otkriveni 2016., ispalo je, otporni na čak 70 posto poznatih antibiotika, čak i na neke koje se smatra “posljednjim sredstvima protiv infekcija”.

Express.hr

Popularno

To Top