Izdvojeno

140 GODINA WIMBLEDONA: Ko stoji iza najprestižnijeg teniskog turnira na svijetu?

Gotovo 31,6 miliona funti, iznosio je nagradni fond prošle nedjelje završenog teniskog turnira u Wimbledonu. Pobjednici su, naravno, dobili najviše, i to po 2,2 miliona funti, koliko je nakon sedam pobjedonosnih mečeva pripalo i Rogeru Federeru i Garbiñe Muguruza, dok su njihovi protivnici u finalima dobili upola manje.

Nagradni fond bio je ove godine sveukupno 12,5 posto viši nego lani, a nagrade najboljima povećane su već 27. uzastopnu godinu.

To je i razumljivo. U teniskom kalendaru Wimbledon je ipak najprestižniji turnir uprkos tome što se formalno nalazi u istom rangu s ostalim tzv. grand slam turnirima (Australian Open, Roland Garros, Wimbledon i US Open).

Općenito u sportu postoji vrlo malo događaja koji su toliko poznati i popularni kao legendarni teniski turnir na travi. Wimbledon je najstariji veliki teniski turnir i upravo se ove godine navršilo 140 godina otkad je održan prvi put, mada je US Open, koji je prvi put organiziran četiri godine nakon Wimbledona, održan više puta jer turniri u Londonu nisu organizirani tokom dva svjetska rata.

Popularno tenisko natjecanje održava se na terenima All England Lawn Tennis and Croquet kluba u dijelu grada po kojem je i dobio poznato ime (službeno ime turnira je The Championships) na širem području Londona, a osnovan je 1868. godine kao privatni klub za sportsku igru kroket.
Prvi teniski turnir održan je 1877. godine, a s vremenom je tenis popularnošću daleko nadmašio kroket koji se igra čak i danas, ali daleko u sjeni tenisa.

Kao i u slučaju sličnih privatnih klubova, članstvo u All England Lawn Tennis and Croquet klubu stvar je prestiža. Postoji pet nivoa članstva (puni, životni, počasni, privremeni i mlađi privremeni), a broj tzv. punih članova kluba ograničen je na 375 osoba. Koliko je članstvo ekskluzivno, možda najbolje svjedoči svojevremena izjava britanskog tenisera Tima Henmana da je osvajanje samog turnira najlakši način da se postane članom kluba.

Pokroviteljica kluba je vojvotkinja od Cambridgea, a tu je dužnost preuzela 2013. godine od britanske kraljice Elizabete II. Da bi neko postao članom, mora ga podržati barem četvero punih članova kluba te svi moraju dostaviti svoju pisanu podršku. Na listi čekanja nalazi se i hiljadu imena, a puno članstvo se čeka godinama. Počasna članstva nude se osvajačima turnira i osobama zaslužnim za popularizaciju i razvoj tenisa. Članarina je simbolična, a članovi kluba imaju pristup prostorijama, razne druge povlastice i, naravno, mogućnost da gledaju turnir s najboljih pozicija u gledalištu.

Sam klub je, zapravo, 2011. promijenio pravni oblik i registriran je kao neprofitno trgovačko društvo, no organizacija turnira i sve vezano uz njega u rukama je podružnice kluba pod imenom All England Lawn Tennis Club (AELTC). Ta je firma zadužena i za ostatak svakodnevnog poslovanja, od brige za teniske terene preko dodatnih usluga (restoran, trgovine) koje se pružaju u prostorijama kluba.

Novac od prodanih ulaznica te od televizijskih prava za turnir glavni su izvor prihoda za AELTC iako se dio prikuplja i od najamnina za korištenje terena. Prema dostupnim podacima, posljednjih godina višak koji bi ostao nakon turnira uglavnom se kretao oko iznosa od 35 miliona funti, a novac se preko kluba usmjerava u razvoj tenisa u Velikoj Britaniji. Turnir svake godine posjeti oko pola miliona gledatelja, a cijene ulaznica kreću se od šezdesetak funti naviše. Cijena ulaznice na blagajni za ulazak na središnji teren za ovogodišnje finale iznosila je dvjestotinjak funti.

No klub ima još jedan, vrlo interesantan izvor prihoda koji je vezan uz dva najvažnija terena u Wimbledonu. Riječ je o terenima poznatim pod imenima središnji teren i teren br. 1 (engl. Centre Court, No. 1 Court). Svakih pet godina klub emitira petogodišnje dužničke vrijednosnice, nalik na klasične obveznice, koje se prodaju zainteresiranim ulagačima, a svaka je emisija vezana uz pojedini spomenuti teren. Posljednja izdanja bila su ona iz prošle i ove godine.

Novac koji se prikupi na taj način investira se u razvoj samih terena. Središnji, odnosno glavni teren tako je 2009. godine dobio pokretni krov koji je od velikog značenja za turnir jer je, uz sve ostalo, bio poznat po čestim prekidima susreta zbog kiše. Teren br. 1 također bi uskoro trebao dobiti pomični krov zahvaljujući emisiji vrijednosnica provedenoj ranije ove godine.

Ono što je interesantno to je da same vrijednosnice ne nose nikakvu kamatu te se izdaju po relativno niskoj nominali uz iznimno visoku premiju. Tako su, primjerice, vrijednosnice koje su izdane za potrebe terena br. 1 ove godine imale nominalu od 1000 funti, no s premijom i porezom za njih je trebalo platiti čak 31 hiljadu funti. Slična situacija je bila i lani, kad su emitirane vrijednosnice za središnji teren s nominalom od 2000 funti, ali koje su se prodavale za konačnu cijenu od čak 50 hiljada funti. Konkretno, to znači da će investitor koji je ove godine platio jednu od tih vrijednosnica 31.000 funti za pet godina natrag dobiti samo 1000.

Iako se zbog toga na prvi pogled mogu učiniti vrlo neprivlačnom investicijom, zadužnice ipak imaju dodatnu vrijednost. Njihovi vlasnici uživaju neke privilegije članova kluba, a možda najvažnija pogodnost to je da svake godine imaju osiguranu po jednu ulaznicu za barem prvih deset dana održavanja turnira. Mnogi su investitori tu pogodnost stoga koristili na način da bi preprodali ulaznice koje su im pripadale, a za koje nisu bili osobno zainteresirani i time bi opravdali ulaganje.

Uprkos tome što se Wimbledon dugo smatralo snobovskim, dobrim dijelom i zbog ekskluziviteta koji ga karakterizira kao turnir pod organizacijom privatnog kluba, a što se možda najlakše uočava po i dalje strogim pravilima odijevanja za sudionike (članovi kluba također moraju poštovati pravila), turnir posljednjih desetak godina polako ublažava taj svoj pedigre.
Posebno se to vidi u investicijama u razvoj tehnologije, odnosno informatičke podrške i omogućavanje praćenja mečeva na širokom nizu platformi, čime organizatori nastoje zadobiti interes mlađe publike, kao i publike diljem svijeta, kojoj je prijašnjih godina praćenje turnira bilo otežano.

Dosadašnja tradicija turnira i globalna popularnost tenisa ukazuju na to da će četrdesetak teniskih terena, na kojima je trava podrezana na visinu od točno osam milimetara, i idućih godina nastaviti biti jedna od najvažnijih lokacija svjetskog sporta.

Tportal

Popularno

To Top