09 Okt 2016

Dan kad je rođen Ivo Andrić, velikan svjetske književnosti i nobelovac Istaknuto

Ispis

Ivo Andrić, pjesnik, prozaik, književnik i diplomat iz Bosne i Hercegovine, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. godine, rođen je 9. oktobra 1892. godine u mjestu Dolac kod Travnika.

Djelo Ive Andrića već je poodavno uvršteno u zlatni fond moderne srpske, bosanskohercegovačke i hrvatske književnosti, a ne samo u Jugoslaviji već i u svijetu ovjenčano je mnogim priznanjima i nagradama. Godine 1961. dobija Ivo Andrić, kao jedini južnoslovenski pisac, Nobelovu nagradu za književnost, a do današnjih dana spada u najprevođenije književnike slovenskog juga.

Ivo Andrić rodio se u bosanskoj varoši Travnik, u siromašnoj  katoličkoj porodici, četrnaest godina poslije odluke Berlinskog kongresa prema kojoj Austro-Ugarska dobija pravo da okupira Bosnu i Hercegovinu i tako okonča četristo godina dugu vladavinu osmanlijskog carstva u ovoj po vjeri, naciji i kulturi izuzetno složenoj oblasti. Tokom gimnazijskih dana u Sarajevu Andrić se aktivno pridružio pokretu južnoslovenski orijentirane omladine, koji kasnije dobija ime Mlada Bosna, te započinje s književnim stvaranjem.

Godine 1911. u časopisu Bosanska vila objavljuje svoje prve stihove. Poslije velike mature, u jesen 1912. upisuje se na Kraljevsko sveučilište u Zagrebu, ali nakon godinu dana prelazi u Beč, a potom u Krakov gdje ga zatiče vijest o sarajevskom atentatu. Skoro istovremeno u Zagrebu mu objavljuju sedam pjesama u generacijskom zborniku Hrvatska mlada lirika. Za vrijeme ljetovanja u Splitu Andrić je uhapšen i utamničen pod sumnjom učešća u atentatu. Doživljaje i utiske iz mariborskog zatvora opisuje u lirskim fragmentima svog prvjenca s ovidijevskim naslovom Ex ponto (1918, a na češkom 1919). Poslije trogodišnjeg tamnovanja i izgnanstva slijedi amnestija, prelazak u Zagreb, gdje se liječi od tuberkoloze, te zajedno s ostalim mladim piscima počinje sa izdavanjem časopisa Književni jug.

Neposredno po završetku rata i nastanku Kraljevine Jugoslavije prelazi u Beograd, gdje od 1920. pa sve do fašističke agresije na Jugoslaviju uglavnom radi u diplomatskoj službi. Postepeno se smjenjuju diplomatske misije u konzulatima i ambasadama predratne Jugoslavije u Vatikanu, Bukureštu, Trstu, Gracu (gdje uspješno brani doktorat), u Marseju, Parizu, Madridu, Briselu, pri Ligi naroda u Ženevi, da bi 1937. bio postavljen za pomoćnika ministra inostranih poslova, a 1939. postaje ambasador u Berlinu. Iako posao diplomate obavlja savjesno i uspješno, svoju misiju vidi u književnom stvaranju, u kojem se, s malim izuzecima, do kraja života vraća krajolicima iz djetinjstva – Bosni. 

Na početku niza Andrićevih priča inspirisanih kamenitom i turobnom zemljom „ zemljom mržnje i straha“ stoji Put Alije Đerzeleza (Cesta Aliji Đerzeleza, 1920, na češkom 1962), poslije kojih 1924, 1931. i 1936. godine izlaze zbirke jednostavno nazvane Pripovetke (Povídky).

Zbirka priča iz 1936. godine na češki je prevedena 1938. pod nazivom Mara milostnice. Po Hitlerovom bombardovanju Jugoslavije u aprilu 1941. Andrić se vraća iz Berlina u Beograd, gdje živi povučeno i piše svoja najobimnija djela: Travničku hroniku, višegradsku hroniku Na Drini ćuprija, i roman o pohlepniku u suknji Gospođica. Sve tri navedene knjige Andrić objavljuje odmah po oslobođenju, 1945, kada se također angažira u političkom i kulturnom životu nove, demokratske i federativne Jugoslavije. Pet godina je poslanik u skupštini Bosne i Hercegovine, a potom sve do kraja života stalno živi u Beogradu. Svoj opus širi s novom zbirkom pripovjedaka, s nekoliko studija i eseja i novelom Prokleta avlija.

Andrićeva sabrana djela u deset knjiga su bila dopunjena nakon autorove smrti (13. marta 1975) sa još sedam novih tomova. U njima je, između ostalog, objavljen nedovršeni roman Omer-paša Latas, ciklus priča – portreta Kuća na osami, pozamašni izbor misli i zapažanja Znakovi pored puta, Andrićeva lirika, esejistika, književna kritika, te putopisi i dnevnički zapisi.  Na češkom su šezdesetih godina XX stoljeća izašle dvije manje zbirke pripovjedaka, te knjižica za djecu Aska i Vuk ;  godine 1987. je izašlo trotomno izdanje koje pored Na Drini ćuprija i Travničke hronike obuhvata i obimni izbor priča pod naslovom Vezírov slon, kao i novelu Prokleti dvor.

 

(ivoandric.ct.yu)

Video sadržaj